Miroslav Krleža-Petar Šarčević: \"Leda\", kazališna predstava, HNK Zagreb, 1971. (1/2)
'Leda'' je treća po redu i ujedno završna drama iz glembajevskog, bez sumnje najpoznatijeg dramskog ciklusa hrvatskog književnika Miroslava Krleže. Prvi put je u cijelosti objavljena 1932.
Ova je 'komedija karnevalske noći' smještena je u 1925. godinu. Četiri čina odvijaju se najvećim dijelom između viteza Olivera Urbana, veleindustrijalca Klanfara, njegove supruge Melite, akademskog slikara Aurela i njegove supruge Klare. Krleža se u upravo u ovoj svojoj drami najviše posvetio onom što bismo konvencionalno mogli nazvati ljubavnim odnosima, no dakako, to je tek jedna od prevladavajućih tema. Redatelj Petar Šarčević okupio je na ovoj snimci vrhunsku glumačku postavu, izvanredne onovremene glumce HNK Zagreb, koji su u potpunosti kreirali uvjerljive likove: igrom, gestom i dikcijom. U njihovim interpretacijama Krležina znamenita rečenica zvuči uvjerljivo i jasno.
Glavne uloge tumače:
VITEZ OLIVER URBAN, bivši savjetnik kod carskog i kraljevskog austrougarskog poslanstva u Sankt Petersburgu: BORIS BUZANČIĆ
KLANFAR, veleindustrijalac: JOVAN LIČINA
MELITA, njegova supruga, rođena plemenita Szlougan-Szlouganovechka: ELIZA GERNER
AUREL, akademski slikar: ZLATKO CRNKOVIĆ
KLARA, njegova supruga: NEVA ROŠIĆ
Vitez Oliver Urban, na genealoškom je stablu Glembajevih bratić Leonea Glembaya iz Gospode Glembajevih, ali je igra u koju je on uključen sasvim drukčijeg tona i vrijednosnih određenja nego što su oni koji dominiraju u drugim, napose dramskim tekstovima istoga ciklusa. Likovi tu nisu produbljene individualnosti. Ni sabrani, racionalni brodolomac Urban, ni neodlučni, povodljivi boem Aurel, u umjetničkoj proizvodnji sklon stereotipiji, nisu u svojim postupcima ozbiljni, te su i potezi što ih vuku u svom emocionalnom životu, kao i u poslu, igra. Tema smrti, koja se upleće na razne načine u osobne odnose, u razgovore o individualnim ambicijama, te u metaforiku pojedinih likova, dio je toga karnevalskog osjećaja za obrat i slučaj. Hinjenje, navlačenje maski i gluma oblici su promjenljiva ponašanja, osjećanja, odlučivanja i kod ženskih partnera u toj komediji, pa iako se Aurel razlikuje od Urbana, a Melita od Klare, na nekoj vremenskoj udaljenosti teško ih je jasno razlikovati. Kritika je, u skladu s ideološkom klimom u društvu, tvrdila da je komad oštra osuda nemoralnosti i nekarakternosti likova, odn. njihova staleža. Točnije će ipak biti da je implicirana ocjena pojedinih osoba tu dosta blaga i ne sprečava izvjestan stupanj empatije. Satira je dio jedne ležerne koncepcije društvenog i estetskog trenutka u desetljeću nakon I. svj. rata. U Ledi se vodi život površinske udobnosti, pomodnog ukusa, nesigurnog talenta i krivudave seksualne igre - u komadu se međusobno presijeca nekoliko trokuta i četverokuta -
Ova je 'komedija karnevalske noći' smještena je u 1925. godinu. Četiri čina odvijaju se najvećim dijelom između viteza Olivera Urbana, veleindustrijalca Klanfara, njegove supruge Melite, akademskog slikara Aurela i njegove supruge Klare. Krleža se u upravo u ovoj svojoj drami najviše posvetio onom što bismo konvencionalno mogli nazvati ljubavnim odnosima, no dakako, to je tek jedna od prevladavajućih tema. Redatelj Petar Šarčević okupio je na ovoj snimci vrhunsku glumačku postavu, izvanredne onovremene glumce HNK Zagreb, koji su u potpunosti kreirali uvjerljive likove: igrom, gestom i dikcijom. U njihovim interpretacijama Krležina znamenita rečenica zvuči uvjerljivo i jasno.
Glavne uloge tumače:
VITEZ OLIVER URBAN, bivši savjetnik kod carskog i kraljevskog austrougarskog poslanstva u Sankt Petersburgu: BORIS BUZANČIĆ
KLANFAR, veleindustrijalac: JOVAN LIČINA
MELITA, njegova supruga, rođena plemenita Szlougan-Szlouganovechka: ELIZA GERNER
AUREL, akademski slikar: ZLATKO CRNKOVIĆ
KLARA, njegova supruga: NEVA ROŠIĆ
Vitez Oliver Urban, na genealoškom je stablu Glembajevih bratić Leonea Glembaya iz Gospode Glembajevih, ali je igra u koju je on uključen sasvim drukčijeg tona i vrijednosnih određenja nego što su oni koji dominiraju u drugim, napose dramskim tekstovima istoga ciklusa. Likovi tu nisu produbljene individualnosti. Ni sabrani, racionalni brodolomac Urban, ni neodlučni, povodljivi boem Aurel, u umjetničkoj proizvodnji sklon stereotipiji, nisu u svojim postupcima ozbiljni, te su i potezi što ih vuku u svom emocionalnom životu, kao i u poslu, igra. Tema smrti, koja se upleće na razne načine u osobne odnose, u razgovore o individualnim ambicijama, te u metaforiku pojedinih likova, dio je toga karnevalskog osjećaja za obrat i slučaj. Hinjenje, navlačenje maski i gluma oblici su promjenljiva ponašanja, osjećanja, odlučivanja i kod ženskih partnera u toj komediji, pa iako se Aurel razlikuje od Urbana, a Melita od Klare, na nekoj vremenskoj udaljenosti teško ih je jasno razlikovati. Kritika je, u skladu s ideološkom klimom u društvu, tvrdila da je komad oštra osuda nemoralnosti i nekarakternosti likova, odn. njihova staleža. Točnije će ipak biti da je implicirana ocjena pojedinih osoba tu dosta blaga i ne sprečava izvjestan stupanj empatije. Satira je dio jedne ležerne koncepcije društvenog i estetskog trenutka u desetljeću nakon I. svj. rata. U Ledi se vodi život površinske udobnosti, pomodnog ukusa, nesigurnog talenta i krivudave seksualne igre - u komadu se međusobno presijeca nekoliko trokuta i četverokuta -
Category
🎥
Short film