Video najava iz 2011.
Ljubaznošću kazališta Ulysses i Ive Štivičića donosimo snimku predstave Pijana noć 1918', koja je od premijere 2007. izvedena na više kazališnih pozornica i Brijunima, postigavši velik uspjeh.
Predstava je nastala na temelju Krležinog memoarskog zapisa ‘Pijana novembarska noć 1918’, nastalog 1942. godine, o događajima iz vremena uspostave Države Srba, Hrvata i Slovenaca.
Pijana novembarska noć 1918 memoaristička je rekonstrukcija jednoga javnog skandala u kojem je Krleža sam sudjelovao. Potkraj 1918 (13. XI.) u Zagrebu je, u zgradi Kola, održana čajanka u počast časnicima, koji su upravo tih dana pristigli u Zagreb i u Hrvatsku na poziv privremene vlade Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. Organizator čajanke bilo je rojalističko Demokratsko udruženje jugoslavenskih žena. Osim srpskih časnika i mnogobrojnih civilnih uzvanika, čajanci su prisustvovali političari iz kruga Vijeća SHS s M. Drinkovićem na čelu i nekoliko bivših austrijskih časnika, koji su nakon rasformiranja Austro-Ugarske pristupili vojsci Vijeća, među kojima i potpukovnik S. Kvaternik. Krleža, koji se, prema vlastitom svjedočenju, zatekao na čajanci manje ili više slučajno, glasno je protestirao u času kad je S. Kvaternik uzeo riječ u namjeri da izgovori zdravicu srpskim staleškim kolegama. Krleži se činilo nepriličnim da Kvaternik kao »crno-žuta kreatura« i »šef generalštaba beogradskoga Guvernmana 1916« nazdravlja »oficirima one iste Srbije u kojoj je još jučer vješao ljude«. Isprva je Krleža svojim prosvjedom podijelio prisutne i dio njih privukao na svoju stranu. Ipak, kad je dobio riječ izazvao je nenaklonost sviju, spomenuvši u svojoj riječi rusku revoluciju i Lenjina. Bio je prekinut u govoru, a zatim i izbačen na ulicu. O događaju je sutradan izvijestio zagrebački tisak, bilježeći, iz različitih kutova gledanja, i Krležin prosvjed (dio reakcija u tisku naveo je Krleža kao svojevrstan moto Pijanoj noći).
Događaje u vezi s čajankom 13. XI. 1918. komentirao je Krleža u članku Crno-žuti skandal (Sloboda, 21. XI. 1918), a u knjizi Moj obračun s njima (Zagreb 1932), posvetio mu je samo dvadesetak redaka. Naprotiv, tekst Pijana noć iz 1942. vrlo je opsežan, a odlikuje se i literarnom dorađenošću. U njemu je Krleža mnogo prostora posvetio atmosferi čajanke, društvenom statusu i mentalitetu prisutnik, a jugonacionalistički zanos sudionika postavio je na široku podlogu hrvatske političke povijesti i suprotstavio mu dojičerašnju lojalnost hrvatskoga građanstva Beču i Habsburzima. U Epilogu, završno dijelu Pijane noći koji je izostavljen od izdanja u knjizi Davni dani, Krleža se bavi posljedicama skandala 13. XI. 1918 (saslušanje u nekadašnjem garnizonskom zatvoru na Novoj Vesi).
Ovaj izuzetno zanimljiv i d
Ljubaznošću kazališta Ulysses i Ive Štivičića donosimo snimku predstave Pijana noć 1918', koja je od premijere 2007. izvedena na više kazališnih pozornica i Brijunima, postigavši velik uspjeh.
Predstava je nastala na temelju Krležinog memoarskog zapisa ‘Pijana novembarska noć 1918’, nastalog 1942. godine, o događajima iz vremena uspostave Države Srba, Hrvata i Slovenaca.
Pijana novembarska noć 1918 memoaristička je rekonstrukcija jednoga javnog skandala u kojem je Krleža sam sudjelovao. Potkraj 1918 (13. XI.) u Zagrebu je, u zgradi Kola, održana čajanka u počast časnicima, koji su upravo tih dana pristigli u Zagreb i u Hrvatsku na poziv privremene vlade Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. Organizator čajanke bilo je rojalističko Demokratsko udruženje jugoslavenskih žena. Osim srpskih časnika i mnogobrojnih civilnih uzvanika, čajanci su prisustvovali političari iz kruga Vijeća SHS s M. Drinkovićem na čelu i nekoliko bivših austrijskih časnika, koji su nakon rasformiranja Austro-Ugarske pristupili vojsci Vijeća, među kojima i potpukovnik S. Kvaternik. Krleža, koji se, prema vlastitom svjedočenju, zatekao na čajanci manje ili više slučajno, glasno je protestirao u času kad je S. Kvaternik uzeo riječ u namjeri da izgovori zdravicu srpskim staleškim kolegama. Krleži se činilo nepriličnim da Kvaternik kao »crno-žuta kreatura« i »šef generalštaba beogradskoga Guvernmana 1916« nazdravlja »oficirima one iste Srbije u kojoj je još jučer vješao ljude«. Isprva je Krleža svojim prosvjedom podijelio prisutne i dio njih privukao na svoju stranu. Ipak, kad je dobio riječ izazvao je nenaklonost sviju, spomenuvši u svojoj riječi rusku revoluciju i Lenjina. Bio je prekinut u govoru, a zatim i izbačen na ulicu. O događaju je sutradan izvijestio zagrebački tisak, bilježeći, iz različitih kutova gledanja, i Krležin prosvjed (dio reakcija u tisku naveo je Krleža kao svojevrstan moto Pijanoj noći).
Događaje u vezi s čajankom 13. XI. 1918. komentirao je Krleža u članku Crno-žuti skandal (Sloboda, 21. XI. 1918), a u knjizi Moj obračun s njima (Zagreb 1932), posvetio mu je samo dvadesetak redaka. Naprotiv, tekst Pijana noć iz 1942. vrlo je opsežan, a odlikuje se i literarnom dorađenošću. U njemu je Krleža mnogo prostora posvetio atmosferi čajanke, društvenom statusu i mentalitetu prisutnik, a jugonacionalistički zanos sudionika postavio je na široku podlogu hrvatske političke povijesti i suprotstavio mu dojičerašnju lojalnost hrvatskoga građanstva Beču i Habsburzima. U Epilogu, završno dijelu Pijane noći koji je izostavljen od izdanja u knjizi Davni dani, Krleža se bavi posljedicama skandala 13. XI. 1918 (saslušanje u nekadašnjem garnizonskom zatvoru na Novoj Vesi).
Ovaj izuzetno zanimljiv i d
Category
🎥
Short film